Kao što smo i najavili donosimo Vam prvi članak. 🙂
Intervjuirali smo jednu zaista posebnu osobu….a to je gospođica Mariana Vidmar.
Mariana je glavna pokretačica inicijative „STOP SPECIZMU“ u Hrvatskoj. Njezin dugogodišnji rad je konačno urodio plodom te će tako inicijativa „stop specizmu“ proširiti svoje djelovanje na području prava životinja te će od sada djelovati i u teoriji i u praksi kao Centar za zaštitu životinja i prirode. Stop specizmu, odnosno Centar za zaštitu životinja i prirode, i dalje će imati sjedište u Zagrebu te djelovati i na području Zagrebačke županije.
Na pitanje kako je sve krenulo Mariana nam odgovara: “Zadnjih nekoliko mjeseci uložili smo puno truda, rada i vremena na planiranju i organizaciji kako bismo realizirali jednu dugogodišnju želju ali i pokrenuli konkretnu ideju koju smatramo i više nego potrebnom i korisnom. Smatramo da zaštita prava životinja samo u teoriji nije dovoljna.Godinama smo radili na edukaciji i promociji prava životinja kroz teorije a sada je vrijeme da u to uključimo i praksu. Smatramo da životinjama treba više sigurnih mjesta i domova gdje će biti slobodne i moći voditi miran život lišen iskorištavanja. Također smatramo da je potrebno više edukativnih i primarnih istraživanja koja će nam pružiti konkretne informacije te bolji uvid u živote i navike ostalih životinjskih vrsta kako bismo ih mogli bolje razumijeti, a samim time i poštivati njihove potrebe, te naša teorijska i praktična znanja prenositi trenutnim ali i budućim generacijama s ciljem stvaranja jedne nove društvene struje koja prepoznaje prava životinja i važnost njihove zaštite, te zaštite i obnove okoliša i života po principima održivog razvoja. Direktnim radom sa životinjama, brigom o zaštiti prava istih, te boravkom u prirodi i radom na zaštiti i obnovi okoliša i prirodnih staništa životinja, počinjemo drugačije promatrati i doživljavati druga živa bića i svijet oko nas.”
Kako si ušla u taj svijet pomoći životinjama te kako je nastala inicijativa stop specizmu?
“Još sam odmalena htjela pomagati i raditi sa životinjama, volontirala sam u azilima za pse, doma smo udomljavali životinje, hranila sam napuštene životinje…S vremenom sam se sve više informirala i o ostalim životinjskim vrstama i kada sam saznala na koje se sve načine ljudi odnose prema životinjama i za što ih se sve iskorištava, postala sam veganka i počela raditi na pravima svih životinja. Tada sam imala 13 godina a s vremenom je dolazilo sve više iskustva i informacija i sa 18 godina sam pokrenula inicijativu “Stop specizmu”. Specizam (od riječi “species” – vrsta) označava diskriminaciju na osnovi vrste, primjerice, većina ljudi ima doma pse ili mačke koje vole i o kojima brinu, ali istovremeno sjedaju za stol i svojim obrocima sudjeluju u patnji mnogih drugih životinjskih vrsta – i to je ta diskriminacija koja se dešava jer smo napravili proizvoljnu razliku između životinja koje volimo i s kojima dijelimo život, te onih koje jedemo i iskorištavamo. A ta je naša razlika potpuno proizvoljna jer su sve životinje misaona i osjećajna bića koja jednako žele mir i slobodu. Temeljili smo rad inicijative “Stop specizmu” upravo na edukaciji o specizmu te o pravima svih životinja kako bismo potakli ljude na razmišljanje i diskusiju o problemima o kojima inače ne razmišljaju a koji su zaista važni jer se radi o tuđim životima. Vjerujem da bez informacija nema ni promjene, a Stop specizmu je služio kao platforma za informiranje, poticanje na diskusiju i reagiranje. Imali smo i direktnijih akcija za životinja, primjerice kada su bile poplave u Slavoniji i kada smo skupili gotovo 2 tone hrane i ostalih potrepština za životinje te osobno dovezli u Slavoniju, a skrbili smo i o mnogim ozlijeđenim ili bolesnim životinjama dok im nismo pronašli nove stalne domove. Radili smo i pomagali u skladu s mogućnostima s obzirom da nikada nismo imali neku veliku i institucionaliziranu financijsku podršku već su sve akcije bile financirale od nas samih te nekolicine volontera i podržavatelja. Ipak, meni je odmalena najveća želja bila direktno pomagati životinjama, no zbog nedostatka prostora i mogućnosti to do sada nisam mogla ostvariti, iako smo cijelo vrijeme to imali u planu i radili na ostvarenju tog cilja. Nakon pet godina djelovanja kao “Stop specizmu”, uspjeli smo pokrenuti i dosad najveći i najkonkretniji projekt a to je pokretanje “Centra za zaštitu životinja i prirode”, koji će djelovati kao edukativno-istraživački centar za aktivno očuvanje prava životinja i prirode, te kao mjesto gdje će životinje moći živjeti u miru i na slobodi. I dalje ćemo raditi na edukaciji o pravima životinja u teoriji, ali ćemo spojiti i vrlo važnu praktičnu komponentu jer same riječi bez djela ne znače puno. U Centru će se i ljudi moći uvjeriti da je drugačiji svijet, onaj bez iskorištavanja životinja za bilo koju svrhu, o kojem smo cijelo vrijeme pričali itekako moguć.”
Što bi istaknula kao najveći problem s kojim se susrećete?
“Najveći problem s kojim se susrećemo su predrasude i slijepo vjerovanje u netočne informacije koje su plasirane od strane pristranih medija i reklama kojima je cilj prodati proizvod, a ne pružiti istinite i realne informacije. Također, ljudi se često osjećaju napadnutima jer misle da mi smatramo da smo bolji od njih i da im želimo prodavati pamet, što uopće nije istina niti nam je to u cilju. Mi jednostavno želimo proširiti riječ o bitnim stvarima i potaknuti na razmišljanje te pružiti i drugu stranu priče, onu koju neće čuti ni vidjeti u mainstream medijima i putem reklama. Svi smo mi odmalena društveno uvjetovani vjerovati da su životinje i priroda samo resursi za našu upotrebu i jako rijetko razmišljamo više o tome, ako uopće i razmišljamo. Naravno, tu su i predrasude da smo svi neka fanatična sekta, da veganstvo nije zdravo, da čovjek ne može bez mesa i mliječnih proizvoda… A ništa od toga nije istina i postoje brojna znanstvena, antropološka, biološka pa i nutricionistička istraživanja i potvrde da je čovjek biljojed i da nam životinjski proizvodi nisu potrebni za život. Ako to ne znamo, ako nemamo istinitih informacija, ne možemo ni napraviti neku pozitivnu promjenu, no ako znamo da radimo nešto što drugima nanosi patnju, a znamo da nam to ne treba, zašto bismo to i dalje podržavali?”
Na kojim sve područjima djelujete?
“Djelujemo primarno na području zaštite prava životinja; zalažemo se za osnovno pravo životinja na život i slobodu, dakle da ih se ne iskorištava, ne ubija, ne zatočava i da im se ne radi ništa protiv njihove volje. Promoviramo i udomljavanje životinja te miran suživot između čovjeka i životinja koji se temelji na poštovanju, bez obzira o kojim se vrstama radilo. Potičemo ljude i na osobni angažman za pomoć životinjama, bilo to hranjenje napuštenih životinja, postavljanje hranilica za ptice, privremeno udomljavanje… Svatko može pomoći životinjama na neki način, na ljudima je da odaberu koji im način odgovara i u skladu sa svojim mogućnostima mogu malim akcijama napraviti velike promjene i nekome zaista promijeniti ili spasiti život. Osim toga radimo i na aktivnoj zaštiti okoliša te na području prava ljudi. Smatram da bi bilo nedosljedno zalagati se za slobodu jednih a šutjeti nad nepravdom koja pogađa druge, tako da je uključenje prava ljudi u naš rad bio logičan korak. Prikupljali smo sredstva za djecu u SOS Dječjim selima i bolnicama, kuhali smo na otvorenom te dijelili vegansku hranu svim građanima, a nekoliko godina smo radili i veganski catering za LGBTIQ Povorku Ponosa. Imali smo i nekoliko akcija prikupljanja odjeće i ostalih potrepština za beskućnike te kuhanja i dijeljenja hrane na otvorenom za beskućnike, a kada bismo imali financijske mogućnosti, radili bismo takve akcije i češće.”
Zašto si se odlučila za ovakav rad umjesto da si ko ostali mladi po vani?
“Odmalena su me zanimale životinje i uvijek sam htjela biti okružena životinjama. Prva najdraža knjiga mi je bila dr. Doolittlle, a kada sam pogledala film “Gorile u magli” i saznala za Dian Fossey a kasnije i za dr. Jane Goodall, znala sam da želim raditi nešto poput njih. I do danas su mi one ostale velika inspiracija i nit vodilja u radu, zato mi je i pokretanje “Centra za zaštitu životinja i prirode” bilo ostvarenje sna jer ćemo napokon imati i komponentu aktivnog očuvanja životinja te provedbe primarnih istraživačkih postupaka o učinkovitoj provedbi zaštite prava životinja u Hrvatskoj. Nekome je odmalena san postati kirurg i radi cijeli život na tome da to i ostvari, meni je tako bilo sa životinjama – jednostavno sam znala da to želim i imala sam potrebu pomagati životinjama. Kroz godine sam skupljala znanja i iskustva i sve dalje je dolazilo nekim prirodnim tokom. Kada radiš nešto što voliš, onda to ne smatraš poslom već dijelom sebe, tako da ja na svoj rad ne gledam kao na posao već jednostavno radim ono što smatram i osjećam ispravnim i trudim se pomagati koliko mogu. Međutim, daleko sam od one predrasude koju ljudi imaju o veganima i aktivistima za prava životinja – nismo neka zatvorena sekta koja priča samo o životinjama, druži se samo s drugim veganima i aktivistima i samo pametuje drugim ljudima. Ima i takvih, ali to su pojedinci i ne treba poopćavati cijelu populaciju na temelju par slučajeva. Smatram da u svemu treba naći balans i biti otvorenog uma a ne ići iz krajnosti u krajnost i postati fanatičan i isključiv. I ja volim koji put izaći, slušati glazbu i družiti se s ljudima a da to nije na nekom prosvjedu ili seminaru za životinje. No, desilo mi se par puta i da me ljudi vikendom u klubovima počnu ispitivati o tome čime se bavim, pa imaju neka pitanja o veganstvu ili neke životinje koje treba udomiti pa me traže savjet… tako da i kada izađem, ispada da pričam o tome što radim ali uvijek mi je drago zbog toga jer mi je bitno da ljudi razmišljaju o tim stvarima i žele saznati više te žele pomoći životinjama. “
Divno je upoznati mlade ljude koji vjeruju u svoju ideju te se u potpunosti daju u njenu realizaciju stoga bismo i mogli dati službeni pečat svima nama da budemo promjena koju želimo vidjeti :).
Ukoliko Vas zanima više o samom projektu sve informacije možete naći na njihovoj službenoj stranici http://www.stop-specizmu.org, a također Vas sve pozivamo 23.02.2016. u internet klub “MAMA” koji se nalazi na adresi Preradovićeva 18 u Zagrebu na projekciju
filma “Emocionalni život životinja” koja počinje u 18:00 sati te je ulaz besplatan za sve posjetitelje.
Opatijska udruga “Žmergo” osnovana je 1994. god., a 1998. godine i službeno registrirana. Od tada do danas proveli su nebrojeno mnogo akcija u svrhu edukacije građana o ekološkim vrijednostima. Za sebe kažu da: “Tijekom provođenja drugih projekata poticali smo donositelje odluka i institucije u lokalnoj zajednici i županiji da se prilikom donošenja odluka pridržavaju ekoloških zakona, te usmjeravali poslovni sektor na ekološke inovacije. Ukupnim djelovanjem upozoravali smo na važnost djelovanja civilnog društva, kao i na potrebu uključivanja udruga kao partnera prilikom planiranja i donošenja odluka. Na županijskoj i državnoj razini Žmergo surađuje s različitim udrugama te promiće ekološke vrijednosti prema različitim dionicima”.
citizenjournalistmv 