Danas se u svijetu obilježava Međunarodni dan tolerancije. Dan kada se svi zajedno podsjećamo da na to koliko je bitno uvažiti tuđe mišljenje, osjećaje ili uvjerenja, iako se u zadnje vrijeme sve više čini da to zaboravljamo.
UNESCO je 16. studenog 1996. pokrenuo Međunarodni dan tolerancije, i kaže: “Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira.”
Nitko na ovom svijetu nije jednak, pa bismo se mogli čak i usuditi reći da ljudi smatraju da je tolerancija nešto što je zapravo već u nama, jer tolerancija nije samo tek puko uvažavanje drugih rasa, naroda, religija, već način da svatko od nas poveća svoj osobni razvoj. Umjesto podsmjehivanja, zadirkivanja ili bilo kojeg drugog načina kojim ukazujemo na nečiju različitost zapravo samo pokazujemo svoje neznanje, jer nešto što tebi kao pojedincu nije “normalno” ne znači nužno da svi tako misle. Učenjem i uvažavanjem nečijih različitosti zapravo učimo o nečemu što ne poznajemo dovoljno da bi mogli konstruirat mišljenje, a ujedno obogaćujemo i svoje znanje.
U vremenima kada se na granicama država postavljaju bodljikave žice, kada su ljudi protjerani iz svojih domova zbog nečijih tuđih načela i volje, kada se svaka različitost osuđuje već od malih nogu, kada se bombama napadaju razna okupljanja, tolerancija nam je potrebnija nego ikad, jer upravo ona znači biti slobodan, držati se svojih uvjerenja a pritom uvažavati i prihvaćati tuđa mišljenja i različitosti. Pa zar onda nije vrijeme da to promjenimo?
citizenjournalistmv 